nedjelja, 30.08.2015.

Početak

Početak mi je uvijek težak, bilo riječ o pisanju ili o svemu drugome što život prati. Ne razumijem poantu našega života još kao i drugi mnogi ljudi na ovom posve veliko-malom svijetu. Svaki dan pokušavam pronaći prave riječi kako bih stvorila jednu smislenu rečenicu koja je odgovor na moje pitanje. Ono što želim reći, priznati jest to kako sam i ja izgubljena kao i vi. Zbilja je teško pronaći ono čemu pripada tvoj duh i tijelo zajedno s njim. Toliko je različitih riječi u našem samom jeziku, a ja ponekada ne znam pronaći jednu od njih tisuću istoznačnih da bih opisala što osjećam u ovoj ledenoj besprijekornoj sobi od čovječje krvave duše. Što je to što nas čini onime što jesmo? Kada mi postajemo mi?

Kako je žalosno kada pomislim kako neki čovjek krene iz podzemlja prema vrhu planine da dotakne užareno sunce koje ga zove još kako je izašao iz kolijevke, a kada dođe do njega ono se ugasi i utiša kao da ga nikad nije zvalo i ne smiješ ga nazvati lažljivcem jer je laž koju ti je pjevušio čitav život i jest ono što nazivaš životom. Uvijek nađem odgovor na pitanje koje još nisam postavila, a ona velika pitanja će uvijek ostati nedgovorena. Tako je uvijek bilo, barem koliko ja znam bilo je. Vrhunac. Mislim na to naše sunce što sija dok idemo prema njemu, da li se ono poigrava ili nas uči nečemu drugom? Koja je svrha opet toga kada na kraju umiremo.


Tješim se da je strah iluzija i da ga sami mi stvaramo našim izmješanim tajnovitim umom. Ne znam još kako si dokazati da je to iluzija pa da budem mirna za čitav život. Ne znam jesam li jedina koja ne ide prema tom Suncu, toj užarenoj, lažljivoj zvijezdi obećanja. Davno sam odustala iako sam tek došla tu. Zadovoljna sam time što jesam, ali bojim se da je to samo trenutno. Zato i kažem da moram brzo shvatiti da je iluzija i ništa drugo jer moram biti to što već jesam. Ono što čovjek gradi putem prema Suncu je ono što ga čini tim što jeste. Tko zna što ću ja biti na kraju ako nastavim. Ne znam ni gdje mi je Kolorična karta smjera. Namjerno sam izgubila tu igru puteva ka njemu. Bojim se onoga što bih mogla postati. Što ako iznevjerim samu sebe?

Jučer me je pratio topli dašak osmijeha od zore kada mi se Sunce počelo javljati pa sve dok nije zaspalo. Ljubav je ono što mi je uvijek trebalo i to govorim ovako samouvjerena jer je ona jedina što mi daje pravo za borbu na sve. To je ono što budi moje umorne oči od maglovitog svijeta ili života, kako li već da se izrazim. I tako i ovaj put ja posustajem, umorim se kao i svaki put kada se primaknem svojoj Istini.

Oznake: život, dnevnik, pria, životna, ISTINA, odgovori

- 12:41 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

  kolovoz, 2015 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Društvo je takvo kakvo jeste. Svatko se ističe po nečemu. Ja sam ovdje da netko čuje moju priču. Ovako je lakše otkriti nekome istinu o sebi. Barem ne znaš tko će te osuditi niti osuđivač ne zna koga osuđuje.