četvrtak, 17.09.2015.

17.09.2015

Čovjek je satkan od jedne niti,
a na nju još bezbroj njih
koje čine beskonačan prostor.

Od čega je on sačinjen nego od tebe Bože.

Kreće se uz pomoć vjetra
i hrani sunčevom svjetlosti.
Živi od zraka
i pije od kišne vječnosti.

Što je on nego cvijet
u beskrajnom raju svjetlosti.
Što je on nego mir
u Božjoj prisutnosti.

To je čovjek riječit od nevaljalosti
koji raste iz tamne zemlje,
suhe i puste od...čega Bože?
Bez Tvoje milosti.

N.A

Oznake: bog, čovjek, postojanje

- 21:31 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.09.2015.

Maslačak

Oh, ima li nešto ljepše od neba koje je obavijeno svjetlećim kuglicama koje trepću od uzbuđenja i iscrtavaju upravo ono što tvoj um smisli. Nije li to beskonačni put ka onome što si smišljao cijelo vrijeme?

Željela bih da mogu letjeti i zaputiti se nigdje. Željela bih da me vjetar nosi kao maslačka i nagovara me na igru puta gdje me on želi odvesti i tako plešući i izvijajući se do sumraka me spusti onkraj one rijeke iz bajke što nepostoji kako bismo gledali te svjetleće kuglice koje trepću dijeleći tu uzbuđenost s nama.


Gdje je taj Vjetar? Kada ćeš doći i ukrasti me od suhe Zemlje da mi pokažeš Svijet?
Požuri! Što ako me ukrade dijete i otpuše dok ti ne dođeš i tako ću opet otići sa tuđom željom zaboravljajući na vlastitu.

Oznake: maslačak, putovanje, zvijezde, vjetar, želja

- 23:11 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 01.09.2015.

Druga strana priče o meni

Zar nije čovjeku potrebno samo malo poticaja da bi bio zauvijek sretan? Ne razumijem još zašto volim tišinu, ali ono što osjećam je iznad svih riječi koje postoje na bilo čijem crvenom jeziku. Dok sjedim i čekam da mi istina sama dođe shvaćam da je jedino na ovome svijetu lako živjeti, a šta nije? Nije lako naučiti živjeti.
Kako je Sila okrutna, zar ne?
Dok sam zalijevala našu mladu maslinu zapitala sam se zašto ne mogu razgovarati s njom. Naravno, razumijem da nema jezik kao ja, nema tijelo kao ja, nema um kao ja, ali zašto je to bitno? Zar moramo biti isti da bi se razumijeli međusobno? Ni ljudi me nisu zanimali koji su kao ja. Ne treba mi druga osoba koja je ja ili ja koja sam ta osoba. Svejedno. Moja lađa traži tu maslinu preko mora i danas da je upoznam iako sam s njom svaki dan. Smiješno je kako ponekada s nekim provedete duži dio ili cijeli život s nekim i na kraju ga ni ne shvatite niti upoznate. Bude vam krivo. Sve vam crte oko lica budu krive jer niste postigli ono što ste željeli.


Pomislih ‘’ Čuješ li me’’ .
Smiješna sam sama sebi, ali to dijete koje vjeruje da je sve što pomisliš moguće, onda i žarko vjeruješ u to. Znam da me čuje i da me je čula svaki put kad sam joj prišla i bila je zahvalna svaki put kad sam joj utažila žeđ, a ja nisam znala slušati. Ne pričamo svi isti jezik, ali bitno je ono što osjetimo jedni prema drugima jer na kraju krajeva važne su emocije, a ne riječi koje pokažu to. Trebamo znati gledati, a ne slušati, ma ni gledati nego osjetiti. Osjećaj. Osjećaš, zar ne?

Oznake: maslina, pria, razumijevanje, razgovor

- 13:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.08.2015.

Početak

Početak mi je uvijek težak, bilo riječ o pisanju ili o svemu drugome što život prati. Ne razumijem poantu našega života još kao i drugi mnogi ljudi na ovom posve veliko-malom svijetu. Svaki dan pokušavam pronaći prave riječi kako bih stvorila jednu smislenu rečenicu koja je odgovor na moje pitanje. Ono što želim reći, priznati jest to kako sam i ja izgubljena kao i vi. Zbilja je teško pronaći ono čemu pripada tvoj duh i tijelo zajedno s njim. Toliko je različitih riječi u našem samom jeziku, a ja ponekada ne znam pronaći jednu od njih tisuću istoznačnih da bih opisala što osjećam u ovoj ledenoj besprijekornoj sobi od čovječje krvave duše. Što je to što nas čini onime što jesmo? Kada mi postajemo mi?

Kako je žalosno kada pomislim kako neki čovjek krene iz podzemlja prema vrhu planine da dotakne užareno sunce koje ga zove još kako je izašao iz kolijevke, a kada dođe do njega ono se ugasi i utiša kao da ga nikad nije zvalo i ne smiješ ga nazvati lažljivcem jer je laž koju ti je pjevušio čitav život i jest ono što nazivaš životom. Uvijek nađem odgovor na pitanje koje još nisam postavila, a ona velika pitanja će uvijek ostati nedgovorena. Tako je uvijek bilo, barem koliko ja znam bilo je. Vrhunac. Mislim na to naše sunce što sija dok idemo prema njemu, da li se ono poigrava ili nas uči nečemu drugom? Koja je svrha opet toga kada na kraju umiremo.


Tješim se da je strah iluzija i da ga sami mi stvaramo našim izmješanim tajnovitim umom. Ne znam još kako si dokazati da je to iluzija pa da budem mirna za čitav život. Ne znam jesam li jedina koja ne ide prema tom Suncu, toj užarenoj, lažljivoj zvijezdi obećanja. Davno sam odustala iako sam tek došla tu. Zadovoljna sam time što jesam, ali bojim se da je to samo trenutno. Zato i kažem da moram brzo shvatiti da je iluzija i ništa drugo jer moram biti to što već jesam. Ono što čovjek gradi putem prema Suncu je ono što ga čini tim što jeste. Tko zna što ću ja biti na kraju ako nastavim. Ne znam ni gdje mi je Kolorična karta smjera. Namjerno sam izgubila tu igru puteva ka njemu. Bojim se onoga što bih mogla postati. Što ako iznevjerim samu sebe?

Jučer me je pratio topli dašak osmijeha od zore kada mi se Sunce počelo javljati pa sve dok nije zaspalo. Ljubav je ono što mi je uvijek trebalo i to govorim ovako samouvjerena jer je ona jedina što mi daje pravo za borbu na sve. To je ono što budi moje umorne oči od maglovitog svijeta ili života, kako li već da se izrazim. I tako i ovaj put ja posustajem, umorim se kao i svaki put kada se primaknem svojoj Istini.

Oznake: život, dnevnik, pria, životna, ISTINA, odgovori

- 12:41 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< rujan, 2015  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Društvo je takvo kakvo jeste. Svatko se ističe po nečemu. Ja sam ovdje da netko čuje moju priču. Ovako je lakše otkriti nekome istinu o sebi. Barem ne znaš tko će te osuditi niti osuđivač ne zna koga osuđuje.